
Prvo i najosnovnije – šta je gotika?
Gotika, ili gotička književnost, žanr je koji najviše karakterišu tmurni i mračni ambijenti kao što su napušteni zamkovi ili groblja i nadrealni elementi. Sadrže vrlo groteksne likove i vrlo često nadrealne situacije, kao što su postojanje duhova, koji je bio vrlo čest motiv u prvim gotičkim romanima. Ovi romani su uglavnom smešteni u neke daleke predele u kojima vlada jeziva atmosfera – ništa nam nije servirano na tanjiru, ali smo svesni da u tome ima nečega zlog. Upravo zato su se radnje ovih romana smeštale u daleke i izolovane kuće, vrlo često zamkove tik uz koje stoji, na primer, groblje bogate porodice koja je vlasnik tog zamka. Ovaj žanr je prvo nastao negde u 18. veku u Engleskoj, da bi kasnije bio popularizovan i u Sjedinjenim Američkim Državama, i to uglavnom zahvaljujući Edgaru Alanu Pou i njemu sličnim piscima. Ali vratimo se na gotiku i na njene same početke.Začeci gotike
Iako je primer prvog gotičkog romana napisao muškarac (Horas Volpol i njegov roman „Otrantski zamak“), gotika dostiže pravu popularnost tek sa romanom spisateljice En Redklif, koja važi za pionirku gotičke književnosti. Ona je 1794. godine izdala svoj prvi gotički roman „Udolfove tajne“, da bi nekoliko godina nakon njega izdala takođe popularan roman „Italijan“. Ono što je jako zanimljivo, i što svakako dokazuje koliko je En Redklif bila popularna spisateljica, govori činjenica da je za svoje romane od izdavača dobijala po 500 dolara, što je bilo i pedeset puta više od drugih spisateljica tog vremena, koje su dobijale honorare od deset do pedeset dolara. Druga spisateljica koja je takođe napisala revolucionarno delo, koje danas važi možda za jedan od popularnijih gotičkih romana, jeste Meri Šeli, kreatorka „Frankenštajna“. Upravo su En Redfklif i Meri Šeli popločale put velikim književnicama ovog žanra, kao što su Dafne di Morije („Rebeka“) i Širli Džekson, uticale na velika književna dela kao što su „Orkanski visovi“ ili „Džejn Ejr“ (koja takođe imaju elemente gotike, posebno knjiga Emili Bronte), a kasnije uticale i na moderne spisateljice koje pišu trilere, horore i naučnu fantastiku, kao što su Anđela Karter, Ursula K. le Gvin, Pola Hokins ili Džilijen Flin.Škole gotičke književnosti
Takođe je važno pomenuti dve škole gotičke književnosti, koje dosta govore o položaju žena u društvu u tom periodu. Kako su i muškarci i žene pisali romane iz ovog žanra, stvorila se razlika između prezentacije likova u ovim romanima. Naime, žene iz muške gotike uglavnom su predstavljene kao objekti muške žudnje ili likovi koji su na granici žrtve i negativca. Vrlo često se dešavalo da su žene u ovim romanima ludače koje muškarci skrivaju na tavanima da bi ih sakrili od javnosti (ovo je bilo toliko učestalo da postoji i motiv u književnosti luda žena na tavanu, a primer možemo videti i u klasiku „Džejn Ejr“). S druge strane, tu je i ženska gotika, koja je žene oslikavala na malo drugačiji način. Ovi romani su zapravo bili način da žene, na malo originalniji način, predstave probleme društva i ono sa čim se one svakodnevno susreću, a ako malo zagrebete ispod površine ovih romana moći ćete da vidite nezadovoljstvo patrijarhalnim društvom u kom su živele (primer mogu biti svi ženski likovi iz romana „Frankenštajn“).
„Rebeka“ – Dafne di Morije


Podelite na društvenim mrežama:
Sajam knjiga još samo u nedelju
Veliki broj pisaca na štandu Lagune na Sajmu knjiga u Hali 1
Sajamski dani stižu i kod vas od 20. oktobra do 7. novembra 2025!
O granicama, diktatu savršenosti, samopouzdanju i autentičnosti na druženju sa dr Alijem Fenikom, autorom knjige „Crvene zastavice, zelene zastavice“, u knjižari Delfi SKC
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.