
U knjizi „
Miš zvani Dobrilo“ uronite u priču o lisici koja je shvatila da je mnogo lepše večerati sa Dobrilom nego njega pojesti za večeru, a Dobrilo da imati gosta i nije tako strašno.
Čari ove knjige možemo spazati u detaljima već prvim pogledom na korice. Ako na njima pažljivo osmotrite Dobrilov dom, spazićete zihernadlu, da mu je krevet stara cipela, da duvansku lulu koristi za odlaganje stvari, a da mu šoljica za čaj služi kao kada. Unutar knjige pronaći ćete i kalem konca, naprstak koji je saksija za biljku i vrlo oštre opiljke olovaka. Srećom, Dobrilo ima i kašiku (a saznaćete i zašto je to važno)!
Kada potpuno uronite u knjigu, otkrićete čitav Dobrilov svet. Svi njegovi životinjski susedi žive u tunelima ispod farme. Dobrilova jazbina izdvojena je od ostalih jer nije povezana tunelom. Tokom dana, iznad zemlje, lisica ga vreba iz šume, dok sova u blizini spava.
Dobrilo je živeo sam-samcit otkad zna za sebe i baš mu se tako sviđalo.
Nemojte zbog toga žaliti Dobrila – on uživa u svom samotnjačkom životu i smislio je brojne načine da izbegne kontakt, bilo iz bezbednosti (da ga ne pojedu), bilo zato što ga njegove podzemne komšije nerviraju.
Ali nije znao da ga lisica posmatra! Jedne večeri ona će iznenada provaliti u Dobrilov dom koji se nalazi ispod velikog drveta, blizu površine. Ali pošto njegov dom štiti čvrsto korenje, lisica će se zaglaviti pri upadu – klasičan preokret u odnosu između grabljivice i plena: lisica ne može da uđe, ali ni da izađe. Moraće da zamoli Dobrila za pomoć. Ali on ne želi da joj pomogne, ali još manje želi da lisica ostane u njegovoj kući. Odlučuje da pokuša da je oslobodi, iako se čvrsto zaglavila.
Kad je došlo vreme za večeru, Dobrilo se sažalio. Nije mogao da gleda gladnu lisicu.
Srećom, on zaista voli da rešava probleme. Sledećeg dana pokušava drugačiji plan – lisica završava na slobodi i Dobrilo može da se vrati svojoj rutini.
A kao što smo već naučili u basni o lavu i mišu – dobro se dobrim vraća! Kada se Dobrilo nađe pred pretnjom sovinih kandži, nova poznanica će mu priteći u pomoć. Život će se nadalje za oboje odvijati po starom ali sa jednom novinom – sada su prijatelji, i premda i dalje uživaju u svojoj nezavisnosti i samoći, s vremena na vreme će se sastajati na zajedničkoj večeri.
Možda najdivnija pouka ove slatke priče o prijateljstvu jeste da dvoje junaka, iako su postali prijatelji, i dalje najviše cene vreme provedeno u samoći, po svojim pravilima, što je sjajan podsetnik deci da je u redu biti svoj i negovati prijateljstva koja nam zaista prijaju.
Upravo iz tog razloga knjiga „Miš zvani Dobrilo“ dobija najtopliju preporuku!
P. S. Pored sjajnog teksta, koji je odličan za početnike u čitanju, tu su i sjajne ilustracije o kojima možete razgovarati sa svojim mališanima: Proučite Dobrilov dom. Prebrojte šibice. Na prvoj strani ih je pet. Kada Dobrilo bude lutao hodnicima, primetićete da je poneo jednu šibicu da osvetli sebi put. A kada dođe kući, videćemo da su mu ostale četiri. Na poslednjoj strani ostale su samo dve. Kakva divna prilika da porazgovarate sa svojim detetom – šta se dogodilo s trećom šibicom? Kako će Dobrilo nabaviti nove? Možda lisica može da mu pomogne da ih „pozajmi“ sa farme? Mogućnosti za razgovor su bezbrojne…
Izvor: momotimetoread.blogspot.com
Prevod: Laguna