Volite li romane u kojima se nepoznati ljudi okupljaju na zabačenom mestu, a zatim neko (ili nešto!) počinje da ih, jednog po jednog, ubija? Ako je „
I ne osta nijedan“
Agate Kristi vaše omiljeno štivo, triler
K. B. Evereta mogao bi da bude baš po vašem ukusu.
„
Ostali“ polaze od slične premise kao i pomenuti žanrovski klasik, ali se ubrzo preobražavaju u nešto mračnije, modernije i psihološki uznemirujuće. Da, Everetov roman na prvi pogled izgleda kao direktan omaž besmrtnoj Kristi, ali ubrzo pokazuje svoje pravo lice: umesto detektivske slagalice nudi napet psihološki eksperiment koji zadire u zabran horora. Desetoro ljudi budi se u staroj kući, ne znajući kako su tamo dospeli. Vrata su zaključana, prozori zamandaljeni, telefoni ne rade. Kada se pojavi žena po imenu Amanda i saopšti im da se negde u kući nalazi oteta devojka koja će nastradati ako je ne pronađu u narednih dvanaest sati, napeta igra počinje. Ako naši junaci na vreme pronađu devojku, spasiće joj život – a možda i svoje.
„Ostali“ su prvi roman ovog autora koji je objavila Laguna, pa vredi napomenuti jednu važnu stvar: K. B. Everet je pseudonim iza kog stoji britanski pisac Martin Vejts, nagrađivani autor trilera koji pod ovim imenom istražuje tamniju stranu žanra i nudi mešavinu psihološkog romana, misterije i horora. Vejts je pre svog književnog rada studirao glumu na Birmingemskoj školi za govor i dramu, a njegovo glumačko iskustvo jasno se oseća u ovom trileru: svako poglavlje pažljivo je režirano, dijalozi su živopisni, a tenzija se gradi postepeno, kao u nekom pozorišnom komadu.
Likovi tumaraju hodnicima kuće, svađaju se, otkrivaju ružne istine jedni o drugima – i o sebi samima. Autor vešto menja pripovedačke glasove: svako od desetoro likova dobija priliku da ispriča delić priče. Dodatnu dimenziju daje pripovedač iz senke – Zver u podrumu – biće koje povremeno progovara direktno čitaocu, komentariše, podrugljivo se smeje i na trenutak razbija napetost crnim humorom. Na kraju, „Ostali“ nas podsećaju da najveća opasnost često ne vreba spolja, već iznutra – iz same ljudske prirode koja, suočena sa strahom, pokazuje svoje pravo lice.
Autor:
Đorđe Bajić, književnik i filmski kritičar
Izvor: Nedeljnik