Laguna - Bukmarker - Aleksandra Filipović: Aforizmi, krila i čuda - Knjige o kojima se priča
Nova epizoda podkasta svake srede u 20 sati na našem Jutjub kanalu
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoPodkastNagradeKalendar

Aleksandra Filipović: Aforizmi, krila i čuda

Aleksandra Filipović je srećnica! Ostvario joj se dečji san da radi ono o čemu je kao mala maštala – da piše. Zato je, kaže, u njenom slučaju ispravnije postaviti pitanje, otkud pisac među ekonomistima – to je diplomirala – nego otkud ekonomista među piscima?

„Počela sam u osnovnoj školi i nikada nisam prestajala da pišem. A ekonomiju sam upisala, takoreći, slučajno. Završila sam je, ali se tu nisam pronašla“, veli Aleksandra.

U pisanju jeste. Od toga živi. Objavljuje priče, romane, aforizme. Sudeći po reakcijama čitalaca i književnih znalaca, veoma je uspešna, jer je za svoja dela već pobrala brojne nagrade. Između ostalih, prvu nagradu Radio Beograda 1 i emisije „Dobro jutro, deco“ za najbolju priču za decu 2018. godine. Iste godine i prvu nagradu za aforizam godine „Večernjih novosti“, kao i prvu nagradu za aforizam na Festivalu humora i satire SLEM. Ta 2018. bila joj je baš talična: druga nagrada za aforizme na međunarodnom takmičenju „Zlatni zmaj“ u Ljubljani i specijalna nagrada Udruženja „Mokranjac“ za priču objavljenu u zborniku za decu „Muzika priča“.

Pisanje zahteva puno ljubavi i puno rada

Radio Beograd je zapravo nagradio deo njenog romana prvenca „O krilima i čudima“ (Laguna). Sada privodi kraju drugi roman. Pisanje romana, osim puno ljubavi, zahteva i puno rada.

„Pišem dnevno i po devet-deset sati. Nekada se zanesem i zaboravim obroke. Pišem na računaru, što olakšava fizički deo posla, jer se lako obriše slovo, reč, rečenica ili zameni drugom. Nikada ne merim koliko sam dnevno napisala. Važno mi je samo da sam zadovoljna napisanim, pa se na jednu stranicu vraćam, čini mi se, hiljadu puta i merim svaku reč. Zato sve dugo traje i zato na novom romanu aktivno radim već godinu dana.“ Aforizmi, s druge strane, nastaju spontano.

„Rode se skoro sami i samo ih treba zabeležiti. Zato nigde ne idem bez olovke i beležnice. Pomaže i pametni telefon, jer je aforizam kratka forma, kao stvoren da se unese u notes. A nadahnuća ne manjka. Naša stvarnost je nažalost odlična scena za satiričare jer nudi obilje materijala, te ne mogu da se požale da nemaju o čemu da pišu. Događaji su takvi da ponekad pisac ne bi mogao da smisli ono što priredi život.“

Pitamo je jesu li toj formi skloniji muškarci nego žene?

„Ima i žena među našim aforističarima, ali su skrajnute. Ja sam jedna od retkih koja učestvuje na skupovima satiričara. Čitam javno svoje misli na Kolarcu, na Satirikonu, na Satira festu, Festivalu satirične priče, ali na svim tim manifestacijama viđam veoma malo žena. Ne znam zašto je tako. Volela bih da je drugačije.“

Kod pisanja, najviše voli to što pišući upoznaje sebe, a zatim što od čitalaca dobija povratnu informaciju da su se oni u nečemu što je napisala prepoznali. A to i jeste cilj pisca, da dopre do drugih ljudi. U suprotnom bi, kaže, svoja razmišljanja vodila kroz dnevnik i čuvala ih u ladici.



Pošto je Aleksandra (1983) mlad pisac, sa čitaocima komunicira i na društvenim mrežama, gde veoma brzo dobije povratnu informaciju.

„Aforizme objavljujem i na Fejsbuku, pa mi je veoma zanimljivo kako različiti ljudi na isti aforizam reaguju potpuno različito. Nekome bude smešan, drugome tužan, neko bude ljut“, kaže, uz ocenu da je upravo to što ljudi istu stvar doživljavaju na različite načine, jedna od najboljih strana književnosti.

Udara silovito i bez najave

Aleksandra ne razdvaja ljubav i književnost.

„Književnost je ljubav i život. Poslednja rečenica u mom romanu 'O krilima i čudima' kaže da ljubav, mašta i igra život pretvaraju u čudo. Bez strasti koju osećam prema pisanju ne bih mogla da pišem. A i čitaoci bi to osetili.“

Razmišljanja o ljubavi između muškarca i žene ponekad pretoči u aforizme, pa to izgleda ovako:

‒ Ljubav je religijsko osećanje. Danas si u raju, a sutra u paklu.
‒ Ljubav je ponekad kao munja. Udara silovito i bez najave.
‒ Svi traže ljubav. Kada je pronađu, zaborave šta su tražili.

Izvor: Magazin „Ah ljubav“
Razgovarala: Radenka Marković


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
aleksandar stanković depresija nije prolazna tuga laguna knjige Aleksandar Stanković: Depresija nije prolazna tuga
03.02.2026.
U društvu koje neprekidno insistira na produktivnosti i „pozitivnom stavu“, mentalna bolest i dalje se doživljava kao lični poraz, a ne kao ozbiljan javnozdravstveni i društveni problem. Depresija, je...
više
dragoljub stojković smeh nam je neophodan laguna knjige Dragoljub Stojković: Smeh nam je neophodan
03.02.2026.
Moglo bi se reći da od početka do kraja novi roman Dragoljuba Stojkovića „Optički nišan“ (u izdanju Lagune) prati apsurd, koji pokreće zbivanja i motiviše junake. Apsurdno je to što se pripovedač, zaj...
više
prikaz mange alisa u ničijoj zemlji mračna i kompleksna psihološka priča laguna knjige Prikaz mange „Alisa u Ničijoj zemlji“: Mračna i kompleksna psihološka priča
03.02.2026.
Postoje mange koje vas zabave, one koje vas šokiraju i one koje vas nateraju da se zapitate – šta biste vi uradili da ste na njihovom mestu? „Alisa u Ničijoj zemlji“ (Alice in Borderland) Hara Asa pri...
više
prikaz knjige jedni drugima potrebni vladike grigorija zbirka beseda od tvrdoša do diseldorfa laguna knjige Prikaz knjige „Jedni drugima potrebni“ vladike Grigorija: Zbirka beseda od Tvrdoša do Diseldorfa
03.02.2026.
Tvrd povez, izdanja na dva pisma – i na ćirilici i na latinici – što je praksa od kada knjige objavljuje u beogradskoj izdavačkoj kući Laguna. U njima je 30 beseda – od pristupne na rukopoloženju za v...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.