Laguna - Bukmarker - Delfi Kutak je pročitao: „Deca rata“ - Knjige o kojima se priča
Nova epizoda podkasta svake srede u 20 sati na našem Jutjub kanalu
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoPodkastNagradeKalendar

Delfi Kutak je pročitao: „Deca rata“

„Rat se često oseti u vazduhu. Prosto tako, oseti se. Kao svako nevreme.“

Ovom rečenicom Zoran Milekić započinje potresnu priču o jednom od najtežih stradanja našeg naroda u Drugom svetskom ratu.

Ili je, zapravo nastavlja, tamo gde je stao pišući najpre „Austrijanku“, priču o ženi po imenu Diana Budisavljević koja je iz kandži i čistog, nepatvorenog zla i smrti spasavala zatočenu decu. Ovo je, žanrovski posmatrano romansirana istorijska priča o troje dece.

Tri različite priče, tri različita puta, tri potpuno različite sudbine, koje su prepletene ne samo pripadnošću istom narodu, ne samo pripadnošću istoj veri, već i stradanjem, patnjom i bolom koji su iskusili.

Tok priče je razruđen, grana se i meandrira u više pravaca prateći, ne samo sudbinu te dece, već i sudbine ljudi povezanih sa decom Kozare i Potkozarja. To su roditelji, komšije, sapatnici iz zbegova, sastradalnici iz vagona smrti, kojima su poput reke Save tekli ka Staroj Gradišci i Jastrebarskom. 

A tamo, neizvesnost, uokvirena ciglama i opekama, vašljivim slamaricama i tek pokojom kutlačom retke, vodnjikave čorbe, nedovoljne da utoli glad tih napaćenih, namučenih duša. I svuda strah, bol, patnja. 
Osmesi koji nestaju i ćutanje, jer to je prvo što naučiš kada te ratni vihor ponese: „U ratu je ćutanje najviša zapovest“.

„Samo da je glave na ramenima“, šaputaće kao mantru zarobljena deca, prisilno odvojena od roditelja, okružena beskrajnim nebom i bodljikavom žicom.

A nad njima crne legije smrti i bele odore sestara milosrdnica, koje nasuprot imenu u sebi nemaju ničega milosrdnog i empatičnog. I to je sudbina.

Ili neka njena fantazmagorična igra, u kojoj su deca odvojena od majki, majke poslate stotinama, hiljadama kilometara daleko, dok legioni zla likuju i keze svoje oštre, okrvavljene čeljusti na njih. Scene okrutnosti su opisane onako kako ih je istorija zapamtila i tokom čitanja, kreću se u rasponu od suza, sažaljenja, sve do mučnine i fizičkog proživljavanja tog bola.

Ali, to je rat. Ta najmanja a opet, najružnija reč na svetu. Kao što je rat i onaj čarobni ples učenica Tatjanine škole, dodolski, vilinski, čaroban, kao kontrast tom strašnom mestu, toj čatrlji užasa, u kojoj deca koja su zaboravila da se smeju, ispuštaju krike.

I to je sudbina i ratom zahvaćeni svet.

U tom i takvom svetu koji Zoran Milekić istoričarski precizno opisuje, ne izostavljajući nijedan detalj, ma koliko težak bio, Jelena, Dragoje i Mika su simboli. Zapravo, metafore. Simboli i metafore – hrabrosti i prkosa, nevinosti, čistote duše. Oni su simboli opstanka, simboli one večite, biblijske borbe dobra i zla. Mika je, kraj njih ona nova zora, čista, neiskvarena, ali napaćena i izranavljena duša, opet, samo naizgled nejaka, dok su Jelena i Dragoje simboli pobede.

Oni su, zapravo, i Jelenin rođeni brat Živko, i Dragoje i Petar Zmijanjac, svi pobednici jer su preživeli. Preživeli ono što mnogi odrasli, samo naizgled snažniji i otporniji – ne bi.

Čak i kada maloj Jeleni naizgled ponestane snage, kada joj se iz dubine dečije duše koja je preko leđa prevalila mnogo, otme uzdah i izgovori: „Gorak li si, živote“ i kada mnogo poželi majku, ona je ipak pobednik, jer sve dok živi ona, sve dok žive Mika, Živko, Dragoje, oni su pobednici i ta nada da će postojati neko ko će nekada ispričati svoju krvavu bajku, ratom prekinutog detinjstva.

I to je možda, i najjača poruka koju nam, ovim pre svega antiratnim romanom šalje pisac. Da sve dok žive deca, živeće i nada. Nada u povratak zavičaju, nada da će se izgubljeni muževi, očevi i sinovi vratiti. U prkos i u inat onima koji bi da takav poredak naruše.

Jer baš kao što je David pobedio Golijata, tako su i ova životno mudra, hrabra i neustrašiva deca pobedila zlog džina koji je hteo da ih, kao u bajci proždere.

Autor: Jelena Nedeljković
Izvor: Delfi Kutak


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
aleksandar stanković depresija nije prolazna tuga laguna knjige Aleksandar Stanković: Depresija nije prolazna tuga
03.02.2026.
U društvu koje neprekidno insistira na produktivnosti i „pozitivnom stavu“, mentalna bolest i dalje se doživljava kao lični poraz, a ne kao ozbiljan javnozdravstveni i društveni problem. Depresija, je...
više
dragoljub stojković smeh nam je neophodan laguna knjige Dragoljub Stojković: Smeh nam je neophodan
03.02.2026.
Moglo bi se reći da od početka do kraja novi roman Dragoljuba Stojkovića „Optički nišan“ (u izdanju Lagune) prati apsurd, koji pokreće zbivanja i motiviše junake. Apsurdno je to što se pripovedač, zaj...
više
prikaz mange alisa u ničijoj zemlji mračna i kompleksna psihološka priča laguna knjige Prikaz mange „Alisa u Ničijoj zemlji“: Mračna i kompleksna psihološka priča
03.02.2026.
Postoje mange koje vas zabave, one koje vas šokiraju i one koje vas nateraju da se zapitate – šta biste vi uradili da ste na njihovom mestu? „Alisa u Ničijoj zemlji“ (Alice in Borderland) Hara Asa pri...
više
prikaz knjige jedni drugima potrebni vladike grigorija zbirka beseda od tvrdoša do diseldorfa laguna knjige Prikaz knjige „Jedni drugima potrebni“ vladike Grigorija: Zbirka beseda od Tvrdoša do Diseldorfa
03.02.2026.
Tvrd povez, izdanja na dva pisma – i na ćirilici i na latinici – što je praksa od kada knjige objavljuje u beogradskoj izdavačkoj kući Laguna. U njima je 30 beseda – od pristupne na rukopoloženju za v...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.