Ovog puta
Pračet se posvetio fenomenu veštičarenja, a kako ne spomenuti veštice a da se ne setimo slavne
Šekspirove drame? Naše sestre po metli će imati priliku da se popnu na pozorišne daske i pobrinu se za jedan kotao, a bogami i kraljevinu.
Baka Vedervaks je prava tradicionalna veštica. Polaže dosta na glavologiju. Njen moto je da ne moraš nikoga da prokuneš ako taj misli da je prokunjen – na kraju mu ispada na isto. Takođe ima pravilo nemešanja magije u vlast, ali novi kralj ima toliko da je iznervira, a kad Baka Vedervaks krši pravila, onda to radi na veliko.
Nana Og je malo modernija, u smislu da živi u gradu, ima hrpu potomaka, pije kao smuk i obožava zabave. Njena omiljena pesma je o tome kako ne možeš za***ati ježa.
Magrat je mlada naslednica pokojne Prije Vemper, nekajojjelakacrnazemlja, i ima čudne ideje o osnivanju podružnica, amajlijama, ritualima i pevanju na pun mesec. Zna duboko da se uznemiri kada Baka Vedervaks priziva demona u kazanu za veš pomoću prakljače i motke i malo sapuna. Tako se jednostavno ne radi.
U zamku kralj je ubijen. Kralj je mrtav, živeo kralj. Bivši odbija da napusti mesto, radije bi avetao po hodnicima i terao kuvara da presoli ovsenu kašu. Novi kralj ima maniju pranja ruku priborom za mučenje, priviđa mu se nekakvo šaputanje, i kaša za doručak mu je večito preslana. On uopšte ne voli kraljevinu. Stari kralj je bar s ljubavlju palio kuće, a ovaj novi to radi nekako bez srca, čak ni ljude ne pušta da izađu napolje.
Zemlja se buni. Zemlji treba vladar koji će brinuti o njoj.
U međuvremenu, kraljev sin putuje s pozorišnom trupom. Dok on raste i očarava publiku širom Diskveta, sudbina mu hrli u susret.
Jesam li pomenula da veštice mogu da vide duhove? I koliko je važna pisana reč koja oblikuje istoriju za budućnost? I koliko zapravo sudbina može da se nosi tamo odakle je došla pred licem slobodne volje?
Autor: Petra Rapaić
Izvor:
Delfi Kutak