Laguna - Bukmarker - Kulturno-istorijski značaj „Kulturne istorije Srba“ - Knjige o kojima se priča
Nova epizoda podkasta svake srede u 20 sati na našem Jutjub kanalu
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoPodkastNagradeKalendar

Kulturno-istorijski značaj „Kulturne istorije Srba“

Pišući o kulturi i umetnosti svog naroda, pojedini pisci i sami doprinesu da njihovo delo postane nezaobilazni i sastavni deo nacionalne istorije.

Književni istoričar Jovan Deretić (1934–2002) sigurno će ostati upamćen kao autor znamenite „Istorije srpske književnosti“ (1983), koja je nesumnjivo obavezna literatura prilikom svake nove monografije ili istorijskog pregleda u vezi sa stvaralaštvom srpskih pisaca, ali se i „Kulturna istorija Srba“ (2001) ističe kao osnova svakog budućeg osvrta na razvoj svih umetnosti, običaja i političkih prilika u srpskom društvu, od srednjeg veka do savremenog doba.

Zna se da je sâm autor svojevremeno inicirao da se za studente književnosti Filološkog fakulteta u Beogradu organizuju predavanja o kulturnoj istoriji srpskog naroda, a pošto je „Kulturna istorija Srba“ nastala na osnovu tih predavanja (držanih od 1993. do 2001), ona zapravo predstavlja krunu jedne plemenite ideje, što samoj knjizi obezbeđuje vidno mesto u celokupnoj srpskoj kulturi i istoriji, pa i u kulturnoj isroriji.

Priređujući svoje beleške za knjigu, Deretić ih očigledno nije mnogo izmenio niti prilagodio novim uslovima koje bi štampano izdanje iziskivalo, pa stoga pojedina poglavlja počinju tako kao da se predavač neposredno obraća svojim slušaocima, tako da ova, takoreći, spontana strana knjige doprinosi tome da čitalac ima utisak kao da je lično prisustvovao predavanjima.

Podelivši svoju knjigu na kulturu Srba u srednjem veku, zatim na narodnu, građansku i, najzad, modernu kulturu, Deretić je i sâm sugerisao kako za različite periode i uslove treba da važe različiti kriterijumi, a da pritom podjednako treba imati razumevanja i za uticaj na srpsku kulturu sa istoka, i za uticaj sa zapada, ali i za običaje nasleđene iz vremena pre nego što su Srbi primili hrišćanstvo.

Znajući da su na formiranje srpske kulturne svesti uticale ne samo Vizantija u srednjem i Austrija u novom veku, nego i rimsko nasleđe zatečeno na Balkanu prilikom doseljavanja Srba, kao i zapadni univerzitetski centri koje su srpski studenti pohađali u vreme obnove srpske državnosti, Deretić veliku pažnju posvećuje i stranim kulturama, jer bez njih sigurno ne bi bilo Svetog Save, Konstantina Filosofa, Zaharija Orfelina, Dositeja Obradovića, Vuka Karadžića, Kornelija Stankovića, Ilariona Ruvarca, Paje Jovanovića.

Takođe, imajući u vidu da je i politika neraskidivo vezana za kulturni razvoj Srba kroz vekove, samim tim što su i vladajući režimi često diktirali razvoj i opstanak pojedinih umetničkih pravaca, autor daje hronološki pregled srpske srednjovekovne države, srpskog naroda pod turskom i austrijskom vlašću, kao i obnovljene srpske države.

Ipak, došavši do druge polovine dvadesetog veka, Deretić oprezno zastaje i uz izvesnu ogradu iznosi samo ona imena za koja nalazi dovoljno argumenata da su zaslužila da budu spomenuta, jer je za pouzdano utvrđivanje šta će ostati kao dostojan predstavnik nacionalne kulture određenog perioda potrebna znatna vremenska distanca.

Primera radi, autor navodi kako Dositej nije uspeo da rasproda ni trista primeraka prvog izdanja „Života i priključenija“, i da je neko tada pisao istoriju srpske kulture, možda ne bi ni uzeo u obzir Dositejevo ime, ali je vreme ipak demantovalo prvi opšti utisak o njegovoj autobiografiji.

Ono što pada u oči već od početka, a naročito od perioda kad je srpski narod ostao bez svojih državnih institucija, jeste činjenica da se kultura razvijala i napredovala uprkos nepovoljnim političkim prilikama, pa ako se pod austrijskom vlašću razvilo pesništvo srpskog romantizma, ako je pod jugoslovenskim komunizmom iznikao filmski crni talas, možda i nije neobično što je „Kultuna istorija Srba“, kao delo nacionalne vrednosti, nastalo tokom poslednje decenije dvadesetog veka, koja je za opstanak srpske kulture bila jedna od najtežih.

Autor: Dušan Milijić


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
aleksandar stanković depresija nije prolazna tuga laguna knjige Aleksandar Stanković: Depresija nije prolazna tuga
03.02.2026.
U društvu koje neprekidno insistira na produktivnosti i „pozitivnom stavu“, mentalna bolest i dalje se doživljava kao lični poraz, a ne kao ozbiljan javnozdravstveni i društveni problem. Depresija, je...
više
dragoljub stojković smeh nam je neophodan laguna knjige Dragoljub Stojković: Smeh nam je neophodan
03.02.2026.
Moglo bi se reći da od početka do kraja novi roman Dragoljuba Stojkovića „Optički nišan“ (u izdanju Lagune) prati apsurd, koji pokreće zbivanja i motiviše junake. Apsurdno je to što se pripovedač, zaj...
više
prikaz mange alisa u ničijoj zemlji mračna i kompleksna psihološka priča laguna knjige Prikaz mange „Alisa u Ničijoj zemlji“: Mračna i kompleksna psihološka priča
03.02.2026.
Postoje mange koje vas zabave, one koje vas šokiraju i one koje vas nateraju da se zapitate – šta biste vi uradili da ste na njihovom mestu? „Alisa u Ničijoj zemlji“ (Alice in Borderland) Hara Asa pri...
više
prikaz knjige jedni drugima potrebni vladike grigorija zbirka beseda od tvrdoša do diseldorfa laguna knjige Prikaz knjige „Jedni drugima potrebni“ vladike Grigorija: Zbirka beseda od Tvrdoša do Diseldorfa
03.02.2026.
Tvrd povez, izdanja na dva pisma – i na ćirilici i na latinici – što je praksa od kada knjige objavljuje u beogradskoj izdavačkoj kući Laguna. U njima je 30 beseda – od pristupne na rukopoloženju za v...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.