Za razliku od, na primer, filma iz 1931. godine, koji čudovište prikazuje kao sablasnu anomaliju sa metalnim šrafovima i četvrtastom lobanjom, Del Torova interpretacija se fokusira na tragičnu sudbinu stvorenja čiji užas ne počiva u fizičkom izgledu. Njegovo lice oslikava bol, jer ono nije karikatura, već biće bačeno u svet koji ga nikada neće prihvatiti. Čudovište, koje je Meri Šeli kreirala, opasnije je i nasilnije i ne ubija samo iz samoodbrane, kao što to radi u novom filmu, ali napada isključivo kako bi se osvetilo svom tvorcu Viktoru. U knjizi je ono daleko zastrašujuće i mračnije, ali meksički reditelj ga je prikazao kao neshvaćeno, napušteno stvorenje koje čezne za toplinom i ljudskom bliskosti. Dao mu je emotivnu dubinu koju nije imao u dosadašnjim ekranizacijama: ono je inteligentno, ranjivo i svesno svoje odbačenosti. Naglašava pitanje koje je Meri Šeli postavila: da li tvorac ima odgovornost prema onome što je stvorio i do koje granice sme da ide? I naravno, ko je zapravo čudovište?
Del Torovo stvorenje u gledaocu budi saosećanje, dok je u knjizi njegova ličnost složenija i dvosmislena, što daje dodatnu kompleksnost i snagu romanu. Ono u početku jeste nevino biće bez znanja ali, kako radnja teče, postaje ubica i sposoban za osvetu, terajući čitaoca da stranu za stranom preispituje sivu zonu između dobra i zla.
Viktor Frankenštajn umire i na kraju knjige i na kraju filma, ali Del Toro bira da i Viktoru i stvorenju podari završetak obojen empatijom i oproštajem. Viktor je duboko svestan svoje greške i kaje se zbog nepravde koju je počinio, ne kao naučnik, već kao otac. S druge strane, u knjizi on oseća krivicu, ali ni u jednom trenutku u potpunosti iskreno. Do samog kraja će tvrditi da stvorenje treba uništiti, a u filmu shvata da čudovište nikada i nije bilo čudovište, već biće koje nije tražilo da se rodi, ali koje sada ipak zaslužuje svoje mesto pod nebeskom kapom. Biće koje će, nažalost, ostati usamljeno zbog ljudske oholosti i želje da se ovlada životom.
Meri Šeli je, izgleda, napokon dobila tumačenje svojih likova koje zaslužuje, iako je na kraju ipak mogao da stoji njen, a ne Bajronov citat (upitno je koliko bi ona sama bila zbog toga srećna).
Giljermo del Toro je 2025. godine oživeo sve ono o čemu je Meri Šeli pisala 1818. godine: čudovišta žive među nama, samo nam na prvi pogled ne deluju uvek tako.
U društvu koje neprekidno insistira na produktivnosti i „pozitivnom stavu“, mentalna bolest i dalje se doživljava kao lični poraz, a ne kao ozbiljan javnozdravstveni i društveni problem. Depresija, je...
Moglo bi se reći da od početka do kraja novi roman Dragoljuba Stojkovića „Optički nišan“ (u izdanju Lagune) prati apsurd, koji pokreće zbivanja i motiviše junake. Apsurdno je to što se pripovedač, zaj...
Postoje mange koje vas zabave, one koje vas šokiraju i one koje vas nateraju da se zapitate – šta biste vi uradili da ste na njihovom mestu? „Alisa u Ničijoj zemlji“ (Alice in Borderland) Hara Asa pri...
Tvrd povez, izdanja na dva pisma – i na ćirilici i na latinici – što je praksa od kada knjige objavljuje u beogradskoj izdavačkoj kući Laguna. U njima je 30 beseda – od pristupne na rukopoloženju za v...
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.