Od početka živim na granici sa Rumunijom. Verovatno zbog toga knjigu Vozom do Trsta Domnike Radulesku (prevod: Dijana Ðelošević, Laguna, Beograd, 2009) doživljavam kao svoju. Niko se, sigurno, ne bi iznenadio da je moja prva izgovorena reč bila Sekuritatea ili čak Čaušesku. Bezbroj puta, u divljini atara, razmišljao sam šta bi bilo kada bih trčeći prošao kroz kukuruz i prešao u Rumuniju. To se ne sme, jer su odmah tu priče o agentima Čaušeskuove tajne policije, o nekom našem prijatelju kog je nečuјni kuršum, navodno, pogodio u list dok je šetao ulicom nekog rumunskog grada, kao da ga ujeo komarac; odneli su ga u bolnicu, kad su došli po njega, niko ga se nije sećao, kao da nije postojao. Danas mi to više liči na nečiju bujnu maštu, ali u detinjstvu se čovek toga plaši. Zanimljiva knjiga Domnike Radulesku podsetila me je na sve te priče. U njenom romanu bukvalno se oseća miris loše kolonjske vode članova Sekuritatee koji oko glavne junakinje i njene porodice pletu mrežu iz koje se čovek teško može izvući.Podelite na društvenim mrežama:
Igrajmo se kao nekad – igrom kroz znanje: Komplet „Zanimljive geografije“, „Zanimljive opšte kulture“ i „Zanimljivi sport“ na popustu 20%
Ekskluzivna promocija manga serijala „Alisa u Ničijoj zemlji“ 5. febraura
Promocija romana „Začarana krv jednoroga“ 3. februara
Aleksandar Stanković: Depresija nije prolazna tuga
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.