U svom debitantskom romanu „
Lotosove cipele“ australijsko-kineska autorka
Džejn Jang čitaocima nudi priču o dvema devojčicama čije se sudbine ukrštaju u kasnom devetnaestom veku, kada su kineske žene praktično bile svedene na status potrošne robe.
Na pozadini tradicije bolnog vezivanja stopala („zlatnih ljiljana“ – tadašnjeg standarda lepote, čestitosti i bračne prikladnosti) razvija se drama između dveju junakinja iz različitih društvenih slojeva: jedne siromašne, ali talentovane koja se naziva Mali Cvet, i privilegovane, ali razmažene Linđing Fong. Mali Cvet je sa samo šest godina prodata porodici Fong. Od najranijih dana uči da je njena vrednost u poslušnosti, izdržljivosti i savršenim, vezanim stopalima koja joj je majka pažljivo oblikovala, u nadi da će joj doneti bolju sudbinu. Progresivni otac male Linđing zabranjuje vezivanje kćerinih stopala, što za nju predstavlja duboku sramotu i kraj snova o tradicionalnoj ženstvenosti. Osetivši se poniženom pored svoje služavke čiji su „zlatni ljiljani“ perfektni, Linđing primorava Mali Cvet da prekine s vezivanjem. Tako stopala glavne junakinje postaju velika i trajno deformisana, što simbolički i fizički ruši sve nade koje je njena majka u nju utkala.
Ali nije samo bol ono što oblikuje lik Malog Cveta. Ona je izuzetna vezilja, a njeno umeće i umetnička preciznost zadivljuju sve koji je vide, uključujući i članove Fong porodice, što dodatno raspaljuje Linđinginu ljubomoru. Njihov odnos, isprva definisan hijerarhijom i klasnim razlikama, ubrzo prerasta u emotivno kompleksnu i nestabilnu dinamiku u kojoj se mržnja, zavist i povremene iskrice nežnosti isprepliću do granice neizdrživosti.
Pošto se porodične nesreće obrušavaju na dom Fongovih, obe devojke bivaju proterane u zajednicu poznatu kao Sestrinstvo celibata – mesto na kome neposlušnost može značiti smrt. U tom surovom, zatvorenom svetu, umetnost i karakter Malog Cveta privlače pažnju jednog plemića. Čini se da joj se napokon pruža prilika za drugačiji život. Međutim, da li će Linđing ponovo pokušati da je uništi ili će, u prelomnom trenutku, pokazati da se i ona promenila?
Kroz vešto preplitanje poglavlja iz perspektive obeju junakinja, roman gradi dvosmerni narativ o borbi žena da pronađu lični identitet u kulturi koja ih sputava na svakom koraku. Dok je Mali Cvet živi znak tihe snage, upornosti i unutrašnje čestitosti, Linđing je oličenje privilegije, sebičnosti i društveno uslovljene tiranije. Ipak, autorka ne ostaje na crno-belom oslikavanju likova: u svakoj okrutnosti prepoznaje se ranjivost, a u svakom otporu – tračak nade.
Jang ne štedi čitaoca. Opisi vezivanja i razvezivanja stopala, kao i sveprisutne mizoginije, ostavljaju gorak ukus u ustima. Ne samo da žene nemaju prava već su najčešće upravo druge žene – majke, svekrve, gospođe – one koje održavaju i sprovode sistem ugnjetavanja. U tom svetlu, roman postaje mnogo više od lične priče – on je i omaž svim devojčicama koje su trpele bol i gubitak zarad ideala koje nisu same birale.
Uprkos brutalnosti prikaza, „Lotosove cipele“ je i roman nežne lepote, napisan liričnim jezikom, sa vinjetama koje oslikavaju duh i estetiku tadašnje Kine, naročito kroz motive svile, ručnih radova i porodične hijerarhije. Autorka briljantno oslikava istorijske okolnosti i emotivne nijanse likova, stvarajući delo koje balansira između lične drame i šireg društvenog komentara. Roman tako tera na razmišljanje o vekovima ženske potčinjenosti.
U konačnici „Lotosove cipele“ je veličanstven debi, koji kroz sudbine dveju devojaka ogoljuje surovost jednog sveta i istovremeno nudi nadu.
Autor: Domagoj Petrović