U svom prvencu „
Ema“ slavni francuski glumac španskog porekla
Žan Reno (1948) odlučuje da kinematografski univerzum zameni narativnim prostorom književnosti. Rezultat je roman koji spaja introspektivnu psihološku dramu, egzotičnu romansu, akciju i špijunski triler u vizuelno bogat narativ, što nije za čuđenje s obzirom na piščevu izvornu delatnost.
Naslovna junakinja je dvadesetosmogodišnja maserka u luksuznom centru za talasoterapiju u Bretanji. Njene vešte ruke skrivaju ne samo fizičku veštinu već i nešto nalik intuitivnoj, gotovo mističnoj moći. Ema je i emotivno krhka žena – još uvek se bori s krivicom zbog smrti svoje majke u saobraćajnoj nesreći koju je ona skrivila. Taj lični bol ne napušta je ni posle devet godina, već je čini ranjivom, što ne znači da nije spremna za unutrašnje i spoljašnje transformacije.
Kad Ema dobije zadatak da masira VIP gosta, diplomatu i predstavnika sultanata Oman, između njih se javlja kombinacija erotske napetosti, duhovne srodnosti i instinktivne energije. Taj susret pokreće lanac događaja koji Emu iz mirnog života vodi u svet međunarodnih intriga. Pozvana je u Oman kako bi obučavala osoblje u novootvorenom spa-centru. Pristaje, ne sluteći da putuje ne samo u egzotičnu i nepoznatu zemlju već i pravo u centar političko-obaveštajne igre. Francuske obaveštajne službe sumnjaju da se iza diplomatinog biznisa krije pokušaj razvoja nuklearnog programa u saradnji s Iranom, a Ema, protiv svoje volje, postaje agentkinja matične države.
Roman se razvija kao dinamičan triler, ali nosi i elemente melodrame u duhu najklasičnijih zabranjenih veza. Središnja ljubavna priča od početka je obeležena opasnostima – društvenim, političkim i ličnim. Ema mora da bira između osećanja i savesti, između života u senci i aktivnog učešća u rizičnim operacijama.
U drugoj polovini romana radnja se intenzivira: Ema postaje meta nepoznatih agenata, beži, snalazi se, koristi instinkt i svoje sposobnosti, i pokazuje da je mnogo više od nežne terapeutkinje. Postaje žena u pokretu, odlučna, neustrašiva, ali nikad dehumanizovana. Njena ranjivost ostaje kao osnova empatije koju čitalac prema njoj oseća.
U romanu je kombinovano više registara: erotski (scene su strastvene, ali ne prelaze granicu vulgarnosti), politički i egzistencijalni. Stil pisanja je direktan, jednostavan i vizuelno efektan, što čitaoca uvlači u prizore, bilo da su posredi salonske scene masaže, egzotični pejzaži Omana, napete potere ili intimni unutrašnji monolozi.
Iako početak romana deluje sporije i više introspektivno, narativ uskoro dobija na brzini, a emocije i napetost rastu paralelno s radnjom. Kraj štiva ostaje otvoren, uz mogućnost nastavka.
Roman „Ema“ Žana Renoa je spoj egzotične avanture, emotivne potrage i političke napetosti. Ne radi se o pukoj
zvezdanoj knjizi poznatog glumca, već o ozbiljnom književnom pokušaju u kojem su senzualnost, misterija i akcija spojeni u bogato čitalačko iskustvo. Reno koristi svoj glumački senzibilitet kako bi oblikovao vizuelnu i atmosferičnu priču u kojoj glavna junakinja, ranjiva ali snažna žena, postaje simbol savremene junakinje: intuitivne, senzualne, zbunjene, ali i odlučne.
Za one koji vole romantične trilere s dodirom špijunaže i egzotičnim ambijentom, „Ema“ je vrlo dobra preporuka. Osim toga, u pitanju je obećavajući početak jedne nove karijere za Žana Renoa; ovog puta – u ulozi pisca.
Autor: Domagoj Petrović