Italijanski filolog, profesor i istoričar
Karlo Veče smatra se jednim od najboljih poznavalaca života i rada velikog Leonarda da Vinčija, stoga stoga ne treba da čudi da je upravo on napisao ovu moguću biografiju Katerine, majke umetnika. Naravno, ništa do onoga što je u romanu „
Katerinin osmeh“ ne mora biti tačno, no detaljnim istraživačkim radom – polazeći od jedne od teorija da je Katerina poreklom bila sa Kavkaza i da je kao robinja stigla prvo u Veneciju, a potom i u Firencu – a uzimajući u obzir istorijske ličnosti i događaje, ova bi životna priča u mnogim delovima mogla biti istinita. Ako nije njena, onda je to priča neke druge robinje, pa i zbog toga ovaj roman zavređuje pažnju.
Ako niste ljubitelj dela koja u sebi sadrže popriličan broj likova i mesta, nabrajanje imena i geografskih odrednica, ovo verovatno nije roman za vas. Ipak, ako to potisnete i zanemarite, na narednim stranicama bićete nagrađeni izuzetnim umećem preplitanja života svih tih likova. Pisac se potrudio da kroz svako poglavlje vrati nekog od likova, čak i neke kojima je posvetio nekoliko redova, kao i neke njihove potomke, u vremenu koje protiče i koje nam donosi na najbolji mogući način. Naracijom. Svako poglavlje posvećeno je nekome i ukupno trinaest ljudi kazuje svoje priče koje su sve u vezi sa lepom čerkeskom robinjom pristiglom sa istoka.
Saznajemo mnogo. Autor nas vodi među ponosita plemena Kavkaza, u đenovljanske i firentinske ispostave, gradiće na obalama svih mora u kojima cveta trgovina, među mongolske horde, na gusarske brodove, u zlatni Konstantinopolj i predgrađe Galatu, u Barselonu u periodu njenog procvata, arapske pustinje i prolazak karavana peščanim dinama.
Provodi nas ulicama, trgovima, kanalima Venecije, Pize i Firence, ali nas vodi i u manufakturne radionice, banke, kuće uticajnih porodica, manastirske hodnike i učionice, mračne uglove i javne kuće, sela razasuta po prelepoj Toskani, manastirska imanja, padine planina, u kuće i živote ljudi koji žive kako onda, tako i sad, od svog znoja i svoje zemlje, ne mareći mnogo za svetsku politiku i sjaj zlata koje se brzo preliva iz jednih u druge ruke. Uči nas trgovini, zanatima, zakonima, verovanjima i samom načinu života tog dalekog doba, vešto umetajući sve ove elemente i čineći roman interesantnim u svakom pogledu.
Ovo jeste knjiga o majci Leonarda da Vinčija, ali je i knjiga jedne istorijske epohe u kojoj cveta razmena dobara, istraživanje, mešanje kultura. Dolazi do prvih naznaka zaštite čoveka kao slobodnog bića, kontakata različitih vera, nacija, jezika, do polaganog uviđanja da su svi ljudi slični. U mnogim pričama prisutan je motiv nespojive ljubavi koja se ipak desi na kraju, gde čak i neke tragedije jačaju one koji ostaju u duhovnom smislu.
Katerina je ovde idealizovana, verovatno svesno, da bi čitaoci sagledali koliko su dobrota, snaga i ljubav samo jednog, naizgled krhkog ljudskog stvorenja sposobni da doprinesu ispoljavanju onog
dobrog u ljudima. Nesumnjivo su svi sa kojima je Katerina ostvarila neki kontakt postali bolji ljudi, prihvativši i svoje i tuđe greške, gradeći tako nove odnose među sobom. Zbog svega ovoga ne treba zameriti piscu zbog idealizacije glavnog lika ovog dela, jer odista, kako ne idealizovati ženu koja je svetu podarila jednog Leonarda da Vinčija!
Izuzetan roman!
Autor: Radoslav Mandić
Izvor:
Delfi Kutak