Oprez! Spojlera nema, ali odložite hranu zbog mogućih nuspojava tokom čitanja utiska!
Ako mislite da je ovo erotska priča i nešto više od toga, u pravu ste. Ali ako mislite da je ovo SAMO erotska priča sa uvrnutim elementima koje jedan svetski književni titan, a to uistinu
Vargas Ljosa jeste, može da stvori, onda ste se malčice prevarili.
Don Rigoberto, muškarac koji obožava erotiku i seks. Obožava i svoju nevestu donju Lukreciju.
No pored ovih telesnih sklonosti, on ima još jednu, a to je obred pranja. Opsednut telesnom čistoćom (jer ga duhovna nije toliko uznemiravala), provodi sate zaključan u kupatilu, a jednom delu svoga tela posvećuje po jedan dan: ritual pranja ušiju, nogu, zuba, pranje uda, ali i ono neočekivano – posvećuje posebnu pažnju vršenju nužde.
Naići ćete na neverovatne, potpuno otkačene opise Rigobertovog ideala savršenstva, a to je telesna svetost koja se ogleda u svojoj besprekornoj čistoći. On je rob uživanja, iz erotskog slikarstva izvire njegova strast prema erotskim fantazijama koje u spavaćoj sobi ovaploćuje sa svojom donja Lukrecijom.
Don Rigoberto je znao uživati na razne načine: i na sapima svoje voljene podjednako kao i na ve-ce šolji, jer sam čin nužde njemu predstavlja telesno oslobađanje, nešto kao pandan ispovesti posle koje se duša oslobađa greha.
Da li nam to Mario Vargas Ljosa uspostavlja balans između seksa, sranja i ispovesti?
Donja Lukrecija, supruga udovca Rigoberta koja živi, reklo bi se, idilično i seksi, ali da li je sve baš tako? Pristavši na to da noću u postelji preuzima ulogu božice, i to božice iz Rigobertovih fantazija, igrom polako narušava sopstveni libido.
Kao da sam mogla osetiti Lukrecijinu neugodu što nikada u postelji nije mogla biti sasvim obična i jednostavna Lukrecija, bez pritisaka božice iz Rigobertove fantazije.
Ali dečak Alfonso – Fončito, Rigobertov sin iz prethodnog braka, vidi je očima Erosa onakvu kakva ona zaista jeste. Zaplet vam dalje, svakako, neću otkriti!
No šta Rigoberta i Lukreciju drži skupa osim lagodnosti života koja, istini za volju, ukoliko sve ne štima, zna brzo dosaditi? Možda zajednički smisao života, jer ona poput muža prezire starost i ružnoću dajući prednost telesnom i erotskom, svakako ne toliko radikalno kao on, ali ipak vidno.
Mario Vargas Ljosa je majstorski u ovu priču upleo slike u boji, jednu pinakoteku umetničkih dela. I šta je pisac time odradio jednostavno je sjajano. Prvo, imamo stvarna zbivanja između Rigoberta i Lukrecije, a onda se povlačimo u sliku ili svet mašte koji verno oponaša upravo ta stvarna zbivanja. Rigobertove fantazije nisu ništa drugo do priče koje pričaju ova umetnička dela, jer pinakoteka stvara centralna zbivanja, da ne kažem zaplet.
I taman kad pomislite da ste ušli u srž, da ste uočili pravilnost pripovedačkog niza, tj. šemu da je jedno poglavlje vezano za jednu sliku iz pinakoteke, Mario Vargas Ljosa maestralno pobegne od ove tehnike koja vas zavarava, te se morate sami sebi podsmehnuti kako ste uopšte i mogli pomisliti da autor bude toliko predvidiv. Odjednom su tu apstrakcije koje menjaju tok priče.
Ova „tanka“ knjiga od oko 120 strana zapravo je čudesna
knjižurina u punom, vrednosnom smislu te reči. Čitala sam je, tri puta, tiho i polako, da bih uopšte o njoj zinuti mogla. Otvara mnoga pitanja, ne samo o ulozi orgazmičkog seksa u našim životima već i o senzualnosti, kako se odnosimo prema starenju i smrti, ali i o pitanjima da li nam je temeljni i uzvišeni smisao života borba protiv nesavršenosti tela ili u njenom prihvatanju.
Zaista čarobna knjiga koju sa zadovoljstvom preporučujem svim ljubiteljima, pre svega pera Marija Vargasa Ljose, a onda i šire.
Autor: Jovanka Milić
Izvor:
Delfi Kutak