Za ovo duelovanje Marijana Đurić i Marija Trajković, članice Fejsbuk grupe Delfi Kutak, izabrale su da pišu o knjizi „
Leptirica“
Aleksandre Veljović Ćeklić, misleći da je
slična filmu. Ali su zaključile da je još i bolja!
Zašto smo izabrale baš ovu knjigu za Duelovanje?
Marija: Moram da priznam da sam ovu knjigu izabrala sasvim slučajno, mislila sam da ima neke veze sa filmom „Leptirica“. Eto, imala sam puno sreće pri izboru.
Marijana: Zbog naslova, iskreno, koji me je asocirao na film „Leptirica“.
Kako bi alternativni naslov ili podnaslov knjige mogao da glasi?
Marija: Mislim da je ovo savršen naslov. Ako bih morala da biram, možda bih ga nazvala „Sestre“.
Marijana: Ne bih menjala naslov. Ali ako bih morala, možda „Lusika – ona što me je volela“.
Koji su naši najjači utisci o radnji?
Marija: Što se tiče radnje, osvojila me još pri prvim stranicama. Oduševljenje je samo raslo i kulminiralo na kraju knjige. Najsnažniji utisak mi je ostavio opis života sestara, podseća me na vremena kada sam odrastala. Čini mi se da je sve bilo jednostavnije.
Marijana: Da ljubav, ipak, na kraju pobeđuje. Da istina oslobađa. A praštanje pročišćuje.
Na koji način je čitanje knjige uticalo na nas?
Marija: Svaka knjiga utiče na mene, na jedan ili drugi način. Ova me je duboko potresla. Strašna tajna koju krije me je razbila na komade.
Marijana: Emotivno, jer čitajući ovu knjigu, u mislima sam se vratila u detinjstvo i na svoju otuđenu sestru.
Šta nas je najviše iznenadilo?
Marija: Rekla bih da me nije ništa iznenadilo. Nažalost, ljudsko zlo me sve manje i manje iznenađuje. Iskreno bih volela da nije tako.
Marijana: Neočekivani obrt. Iskreno, nisam to očekivala, a još manje da je u pitanju to što jeste.
Šta nam se nije dopalo?
Marija: Nikako nisam ukapirala kako se sestra snašla u inostranstvu. Piše kako je tražila posao, razgovarala sa ženom gde se zaposlila, ali bila je loš đak u školi i nigde ne piše da li je znala neki drugi jezik kako bi se sporazumela. Nekako se stiče utisak kao kada Amerikanci pišu knjige – gde god da junak ode, svi pričaju njihovim jezikom i svi ih razumeju. Eto, možda mi je to falilo. Samo jedna rečenica objašnjenja.
Marijana: Iskreno, nemam nikakvu zamerku. Ili, možda malecku, da je lik SISTER samo malčice razrađeniji kad je otišla.
Koji citat nas je podstakao na razmišljanje?
Marija: „Mogla je biti sretna djevojčica. Pjevušeći u školu ići. Mogla je biti dobra učenica, djeliti užinu sa drugaricama. Mogli su biti obična porodica...“
Marijana: „Svaki se insan drugačiji rodi. Nije sudba u silama i zvijezdama, u njemu je, nosi je u grudima.“
Kog junaka iz knjige bismo najradije pozvale na večeru?
Marija: Na večeru? Ne znam. Možda sestru iz Kanade. Možda i obe sestre.
Marijana: Sister, a možda i obe.
Koje tri reči najbolje opisuju knjigu?
Marija: Tuga, nostalgija i sestrinska ljubav.
Marijana: Više reči opisuju ovaj roman, ali ako moram tri da izdvojim, to su: laži, istina, praštanje.
Koja tri pitanja bismo postavili autoru knjige?
Marija: Eto, prvo pitanje neka bude razjašnjenje oko tog engleskog jezika. Drugo bi bilo: da li je bilo teško pisati o ovako mučnoj temi? Računam da je teže piscu da napiše nego meni koja čitam. I treće: koja joj je draža sestra?
Marijana: Zašto baš ovaj naslov knjige? Zašto baš ova tema? I kad možemo očekivati nešto novo?
Da li bismo pročitale i druge knjige ovog autora? Koja bi knjiga onda bila izbor?
Marija: Čitala bih sve. Sviđa mi se njen stil pisanja. Sledeća knjiga za čitanje bi možda mogla biti „
Karamela“.
Marijana: Da, pročitala bih sve knjige.
Da li bi ova knjiga mogla da postane film?
Marija: Ova knjiga je kao stvorena za film. Ima sve elemente jedne dobre drame. Sjajan zaplet, zanimljive likove, dobru radnju.
Marijana: Knjiga stvorena da bude ekranizovana uz odličnu glumačku ekipu.
Kratak zaključak o knjizi:
Marija: Jako emotivna porodična priča. Nisam slutila zlo. Mislila sam da je o ljubavi, porodici, ratu i teškim vremenima. Ali ne... ova knjiga je mnogo više od toga. Uz sjajne opise odrastanja u jednom industrijskom gradiću, vodi nas kroz živote jedno porodice, kroz palanački život gde se sve o svakome zna, ali neke tajne su toliko jezive da ostaju duboko sakrivene...
Marijana: Čitajući ovu knjigu, stekla sam utisak da nam je spisateljica opisala pravo stanje društva u kojem živimo... Korupcija, beznađe i, ono najstrašnije, zlostavljanje u svakom obliku.
Knjigu bismo preporučile svima koji vole…
Marija: Svima koji vole porodične drame. Ali i onima koji imaju snage da čitaju o teškim životima.
Marijana: Svima onima koji vole priče o životu.
Autori: Marija Trajković i Marijana Đuric
Izvor:
Delfi Kutak