Gošća Sajma knjiga i Lagune, bestseler autorka
Dženi Kolgan, poznata po toplim, duhovitim i dirljivim romanima koji su osvojili čitaoce širom sveta, održala je književno veče u punoj knjižari Delfi SKC.
Do sada su u izdanju Lagune objavljeni Dženini romani „Vidimo se u Kapkejk kafeu“, „Božić u Kapkejk kafeu“, „Dobro došli u Rouzinu prodavnicu slatkiša iz snova“, „Mala pekara na obali“, „
Mala knjižara srećnih krajeva“, „
Mala knjižara na obali“, „
Božićna knjižara“, „
Letnje nebo“ i „
Prolećna oluja“, a sa nestrpljenjem iščekujemo „
Tajnu božićnu biblioteku“.
Dženi Kolgan se naročito odlikuje sposobnošću da kroz lagan i prijemčiv stil stvori atmosferu mesta u koja bi čitaoci voleli da otputuju i likove sa kojima bi želeli da se sprijatelje. Ona se danas smatra jednom od najomiljenijih autorki „feel-good“ književnosti, jer donosi utehu, osmeh i nadu milionima čitalaca.
Na početku razgovora prisetila se trenutka kada je shvatila da u životu želi da se bavi pisanjem i otkrila nam da li to i kakve veze ima sa stendap-komedijom.
„Nisam se mnogo bavila stendap-komedijom, jer sam bila užasna u tome i nisam bila zabavna. Radila sam u bolnici. Ali želela sam da predam izdavaču svoju prvu knjigu, pa sam sakrila činjenicu da radim u bolnici i rekla da se bavim stendap-komedijom. Tako da, ako želite da sklopite ugovor o knjizi, slobodno možete malkice da lažete (smeh).“
Pored pisanja, najlepši deo njenog posla danas, kada je svetski poznata autorka, jesu putovanja i upoznavanje čitalaca širom sveta.
„Vrlo je interesantno svuda kuda idem. Ali ponekad je i neobično. Bila sam u Arktičkom krugu, gore skoro do Severnog pola, i mnogo ljudi mi je tamo reklo da se pronalazi u mojim knjigama. Ali oni žive na Severnom polu (smeh)“, rekla je Dženi, čiji romani donose utehu, osmeh i nadu, koji su danas svima preko potrebni.
„Mnogo je strašnih vesti stalno i svuda. Stalno je nešto loše, loše, loše. Ali ima mnogo toga lepog u životu, okruženi smo i dobrim ljudima, prijateljima, komšijama, dešavaju se i neke lepe stvari i važno je pisati i o tome, o tim dobrim osećanjima. Bilo je teško tokom pandemije, ljudi su se osećali loše, i tada sam dobijala mnogo imejlova, gde su mi ljudi pisali kako im je tokom tog perioda pomoglo čitanje. I onda sam se i ja osećala dobro.“
Dok iščekujemo „Tajnu božićnu biblioteku“, čitamo „Prolećnu oluju“, o novoj avanturi na malenom aerodromu Makintajer Era, ali ovoga puta pilotkinja Morag nije u centru pažnje, već Gerti Muni, stanovnica mestašceta Karso, koje se nalazi u najsevernijim delovima Škotske, gde niz malih ostrva u Severnom moru seže ka Norveškoj. Gerti je oduvek bila sanjalica i maštala je o tome kako bi joj život izgledao kad bi smogla hrabrosti da napusti rodno ostrvo. Priča o Gerti je priča o hrabrosti da se izađe iz zone komfora, priča o slobodi.
„Gerti je sanjalica i živi u mašti, ali ja sam pisac, tako da mi je posao da maštam. Moje junakinje uvek rade nešto što donosi promenu, ne raditi ništa u životu, to je najgore. Volim da se moji likovi promene. I mislim da nije važno ako će to što radite dovesti do pogrešnih ishoda, lako ćete to popraviti, bitno je da se nešto radi.“
Krug pletilja, snažnih, sposobnih i veoma radoznalih žena koje naporno rade, pletu i međusobno se podržavaju kroz sve životne uspone i padove – dobro, malo i ogovaraju – važna su nit priče. Pletenje je Dženi veoma važno, baš kao i snaga zajedništva, koja je važna tema ovog romana.
„Moja mama je bila učiteljica pletenja i putovala je u sve male škole u našem gradu i učila dečake i devojčice da pletu. Bila je vrlo popularna, svi su znali ko je ona. I moja baka se bavila pletenjem. Odrasla sam okružena vunom, pa sam htela da ove dve žene, moju mamu i baku, kojih već neko vreme nema među nama, upletem u svoju priču.“
Osim jakih i zanimljivih ženskih junaka, muški karakteri u romanima Dženi Kolgan su veoma interesantni. Uvek imamo jednog dobrog i jednog „lošeg“ momka.
„Pisanje muških likova je stvarno dobra zabava. Imam mali fajl sa fotografijama glumaca i drugih poznatih ličnosti koje smatram privlačnim. Problem je što to radim već 20 godina, tako da su neki od muškaraca u tom fajlu sada već stari. Jedan od njih je bivši britanski premijer, koji je za mene romantični junak, a on danas ima 75 godina. Ali bio je veoma zgodan kao mladić. Često me konsultuju kad snimaju filmove po mojim knjigama i pitaju kog glumca bih volela, ali za mene su svi savremeni glumci deca, oni izgledaju kao dečaci i to je malo čudno. Moram da primetim da su srpski muškarci zgodni. Trebalo bi da ubacim malo više srpskih muškaraca u svoje knjige“, rekla je kroz osmeh slavna autorka, poznata po srećnim krajevima knjiga.
„U poslednje vreme razmišljam o onoj rečenici ’i živeli su srećno do kraja života’. Smatram da nikad ne treba da se držimo samo budućnosti, i da srećan život nije nešto što će doći kad smršamo pet kilograma, ili kad nađemo novog dečka, ili kad kupimo kuću, već želim svakodnevno da slavim male stvari. Sreća je u prijateljima, u dobroj knjizi, šoljici kafe.“
Pitali smo Dženi ima li omiljenu junakinju iz svojih romana.
„Volim likove koji su sposobni, bilo da umeju dobro da prave kolače ili upravljaju avionom. Ja nisam preterano vešta, gubim stvari, ključeve. Volim da mesim kolače, ali nisam preterano dobra u tome. Cenim staložene ljude jer ja nisam takva. I cenim sposobne“, iskreno je priznala autorka, kojoj su iz svetske literature posebno drage Džo iz „Malih žena“ i Pipi Duga Čarapa, ali je dodala da ne čitamo knjige samo zbog likova.
„Čitamo da bismo ušli u nečiji svet. Svaki put kad otvorim knjigu, ja otvaram prozor i idem negde drugde, živim neki tuđi život. Moja deca su bila veliki ljubitelji Harija Potera, i kad su napunila 11 godina, bila su malo tužna što nisu dobila pozivno pismo za Hogvorts. Ali moja ćerka nije želela da bude Hermiona, već da bude ona, ali da dobije poziv za Hogvorts. Tako i ja kad otvorim orman, ne želim da budem Lusi, želim da budem ja, pa da odem u Narniju. Ostrva u Škotskoj u mojoj knjizi, kao i Edinburg, izgledaju baš onako kako sam ih opisala. Veoma mi je žao što vam treba viza da biste ih posetili, ali pozivam vas da nas posetite.“
U knjizi „Prolećna oluja“, kako ste jednom opisali, ima mnogo plesa, hrane, prelepih škotskih predela i verovatno više kokošaka nego što je zaista neophodno. Zanimalo nas je da li je pisanje uvek zabavan posao, kako se čini na osnovu ove rečenice.
„Pisanje je posao. I nije uvek baš tako zabavno, ali kad hoću da mi bude zabavno, pišem o kokoškama, jer su one uvek jako zabavne, ili recimo o kozama. One su isto zabavne. Neke životinje su svakako zabavnije od drugih. Moje knjige se često odigravaju u ruralnim predelima i tamo uvek postoji neki veterinar. Veterinarski život na selu uglavnom čine samo krave, mačke i psi, uvek je jedno te isto, ali u mojim knjigama, i to je neka moja interna šala, često veterinar radi nešto nesvakidašnje – leči guštera, ili namešta polomljeni rep zmiji. Jednom sam u kafiću slušala dva veterinara i jedan se žalio
kako je morao da leči kokošku, a drugi je rekao – znam, i ja sam morao da lečim ribice. Meni je zanimljivo kako oni pričaju o tome“, ispričala je Dženi Kolgan, koja se osvrnula i na svoju posetu Beogradu, otkrivši i da li bi naša prestonica mogla da bude mesto događanja nekog od njenih narednih romana.
„Obišla sam Kalemegdan, Hram Svetog Save, bila sam i u Crkvi Svetog Marka, pokušala sam da obiđem i Muzej Nikole Tesle, ali trebalo je dva sata čekati na turu vođenu na engleskom, i mnogo mi se dopada vaš grad. Ali ne bih pisala o njemu, jer bih mnogo izgrešila, a ne želim to da vam uradim. Često američki autori smeštaju radnje svojih romana u Škotsku i sve promaše, tako da znam kako je kad neko to uradi mom gradu i mojoj zemlji, i zato to ne bih uradila vašem gradu.“
Za kraj nam je otkrila o čemu će biti reči u njenom narednom romanu.
„Vrlo je zabavno. Moja deca i deca mojih prijatelja sada su u godinama kada napuštaju domove, i shvatila sam da je to veoma zanimljiv period u životu žene. To je izazovno za brak, jer više partner i vi ne odgajate decu. U novoj knjizi se pitam šta bi se desilo da deca odlaze, u braku nešto ne štima, a neko veoma zgodan ulazi u vaš život... Hajde da kažemo da će moj novi roman biti škotski ’Mostovi okruga Medison’“, rekla je Dženi Kolgan, koja se nakon zvaničnog dela promocije družila sa brojnim čitateljkama i potpisivala knjige.
Romane Dženi Kolgan možete pronaći u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari delfi.rs i na sajtu laguna.rs.