Francuski pisac libanskog porekla
Amin Maluf (1949), član Francuske akademije poznat po svojim romanima i esejima koji povezuju Istok i Zapad, u knjizi „
Lavirint zalutalih“ ponovo se javlja kao most između svetova, ali i kao analitičar koji pokušava da objasni kako su se velike civilizacije i velike sile poslednja dva veka sudarale, nadmetale i oblikovale današnji globalni poredak. U vremenu kad svet deluje ponovo podeljeno, kada rat u Ukrajini i sukobi na Bliskom istoku vraćaju atmosferu hladnog rata i blokovske suprotstavljenosti, autor otvara pitanje: kako smo stigli dovde i da li postoji izlaz iz lavirinta istorije.
Knjiga je podeljena u četiri celine koje odgovaraju sudbinama četiri velike sile – Japana, Rusije, Kine i Sjedinjenih Američkih Država. Maluf piše s lakoćom naratora, spajajući analitičku preciznost sa anegdotama, slikama i književnim detaljima. Upravo taj spoj čini njegov esej dostupnim širokom čitalačkom krugu, a istovremeno dovoljno prodornim da se uzme kao ozbiljna političko-istorijska analiza.
Prva celina posvećena je Japanu, zemlji koja je prva na Dalekom istoku uspela da preuzme zapadni model modernizacije i da ga iskoristi za vlastiti uspon, kao i neverovatnu sposobnost transformacije. Pobede nad Kinom i Rusijom ulile su samopouzdanje i probudile nadu u drugim narodima da je moguće odupreti se kolonijalnoj dominaciji Evrope.
Druga celina bavi se Rusijom i Sovjetskim Savezom. Maluf ne skriva da je SSSR u jednom trenutku bio simbol nade za potlačene narode i alternativa zapadnom kapitalizmu. Autor podseća na odgovornost Zapada, na politiku SAD u Avganistanu i Iraku, na propuštenu priliku da se posle hladnog rata pomogne Rusiji, slično kao što je učinjeno u Evropi Maršalovim planom. Sve to, po Malufu, objašnjava sadašnje antagonizme i trajno nepoverenje.
Treći deo posvećen je Kini, hiljadugodišnjoj civilizaciji koja je dugo stagnirala, da bi tek u kasnom dvadesetom veku doživela uspon. Sjedinjene Države predstavljaju četvrti stub Malufove analize. On ih opisuje kao mladu naciju koja je od samog početka imala zadivljujuću dinamiku: od borbe za nezavisnost, preko građanskog rata, do postepenog uzdizanja u globalnu supersilu.
Maluf u knjizi kao centralni koncept postavlja preterano samopouzdanje koje vodi silaznoj putanji. Po njemu, sve nabrojane sile u jednom trenutku podležu osećanju sopstvene nepobedivosti i prava na dominaciju. Upravo ta arogancija dovodi do propadanja. Tako je pobeda nad Rusijom 1905. zavela Japan, trijumf komunizma učinio Sovjetski Savez krutim i neefikasnim, dok su pobede Zapada u hladnom ratu ostavile Ameriku bez dovoljno mudrosti da koristi svoju dominaciju.
U završnici Maluf prelazi iz istorije u predlog za budućnost. On poziva na saradnju civilizacija, na učenje jednih od drugih i na odbacivanje logike konfrontacije. Posebno upozorava da sistematska mržnja prema Zapadu ne vodi nikud osim u ćorsokak. Ako se svet ne okrene saradnji, preti mu ekološka i politička propast. Ratovi topovnjača su prošlost; sada je ekonomski rat ono što oblikuje geopolitiku.
Tako, „Lavirint zalutalih“ nije samo istorijska sinteza – ona je i upozorenje, ali i esej o budućnosti. Maluf nas podseća da nijedna civilizacija nema trajnu prevlast i da se jedino međusobnim priznavanjem i poštovanjem može izbeći sudar koji bi uništio sve. Istovremeno, knjiga je literarno delo, puno poetskih slika i metafora koje čitaocu ostaju u sećanju iako se, zbog širine i jasnoće, može čitati i kao ozbiljan priručnik iz geopolitike. U vremenu kada globalni sukobi deluju neizbežno, Malufov esej nudi mogućnost da se svet posmatra i drugačije – kroz prizmu istorije, kulture i, što je možda najvažnije, ljudske mudrosti.
Autor: Domagoj Petrović