Drevni poriv u čoveku da svoju sudbinu lakoverno u ruke predaje opsenarima, verujući da će se izbaviti iz nevolje ili zla koje ga je obuzelo ili da će mu se najskrivenije želje ispuniti, tema je knjige
Šimona A. Đarmatija „
Mračne tajne beogradskih vračara“.
Šimon A. Đarmati ne miruje, te nas je, nakon „
Baba Anujke: Banatske veštice“ i „
Lele fatalne“, obradovao još jednim književnim naslovom (nakon kog je usledio „
Majmunac“, prim.ured.) u kome skida veo zaborava sa davno prohujalih vremena, ljudi i događaja. I dok su se u prethodne dve knjige u središtu Đarmatijeve pažnje nalazile dve žene, trovačica Ana Dee iz sela Vladimirovca i fatalna zavodnica Jelisaveta Lela Salević, „Mračne tajne beogradskih vračara“ je knjiga sa širim zamahom, i sa mnogo više junaka.
Sujeverje je oduvek bilo deo ljudskog postojanja. Suočeni s problemima, nesrećni i zabrinuti, a ponekad i iz puke dosade ili hira, žene i muškarci imaju običaj da posegnu za „onostranim“ kako bi saznali tajne i ono što ih čeka, ili kako da se dokopaju nečega (ili još češće: nekog) za čim žude. Tu nasušnu ljudsku potrebu vekovima iskorišćavaju prepredene varalice, „vračevi“ i „vračare“ koji znaju da prepoznaju i unovče slabost. Opsenari svih vrsta deluju iz raznih ubeđenja, ali najčešće kako bi se dokopali materijalne koristi. O njima i njihovim žrtvama je Đarmatijeva knjiga.
„Mračne tajne beogradskih vračara“ donose priče o prepredenim opsenarima koji su tokom proteklih trista godina delovali u Srbiji. Đarmati je deteljno izučio (crnu) hroniku, novinske i sudske zapise, razna dokumenta i spise, vešto sklopivši kompleksnu priču koja obuhvata 18. i 19. vek, pa i pre toga, ali sa težištem na 20. veku, tačnije na periodu između dva svetska rata. Taj iz današnje perspektive nedostižni
belle époque i nije bio toliko lep koliko nama to danas izgleda. Iz mraka prošlosti izranjaju živopisne pojave, kao što su Stevan Hromi, Radojka Ivanović, Lenka Jovanovićka, ili Viktorija Obilićka. Ovi danas zaboravljeni muškarci i žene nekada su „žarili i palili“ Beogradom, proricali i predviđali.
Knjiga je podeljena na deset poglavlja, od kojih je najopširnije ono naslovljeno
Beogradske vračare XX veka. Đarmati u njemu, koristeći kolažnu strukturu, pruža sveobuhvatni presek delovanja vračara u tom periodu; ređaju se priče o Femki, Ljubici, Milici, Marici, Ofeliji, Gurumbi... Spisak beogradskih vračara je zaista obiman, dok su metodi delovanja ovih veštih prevarantkinja manje-više isti: cilj je bio izvući što više novca od lakovernih, i to uz korišćenje svih zamislivih (i nezamislivih!) trikova, podvala, laži, obmana... „Moćima“ vračeva i vračara, umeli su da podlegnu i naši vladari (ali i da im odole – i kazne varalice), pa je posebno zanimljivo poglavlje
Proročanstva kneževima, kraljevima, u kojima su opisani susreti gatara sa znamenitim ličnostima naše istorije, uključujući tu i kraljicu Nataliju kojoj je, navodno, baba Kata prorekla da će joj sin stradati u Majskom prevratu.
Najbolje i najuzbudljivije poglavlje u knjizi je posvećeno ozloglašenim Šajnovima koji su tridesetih godina 20. veka varali ljude u Beogradu, na nezakonit i nepošten način zgrnuvši veliko bogatstvo, i čiji su stanovi bili među najraskošnijim u prestonici. Vračarska porodica Šajn se bavi poduhvatima Marije, Lize, Zore i Line Šajn koje su bile krajnje neumoljive prema svojim žrtvama i koje su od vračanja, proricanja i gatanja napravile unosan porodični posao. Ovo obimno poglavlje je izuzetno zanimljivo, jer veoma precizno opisuje način na koji su ove prepredene žene mamile i varale svoje žrtve, kako su ih beskrupulozno opsenjivale pričama o vilama i vešticama. Svi su željni boljeg života, zdravlja, ljubavi i novca, a žene iz porodice Šajn su znale kako da te želje iskoriste za svoj finansijski prosperitet. Žrtve su dragovoljno davale sve što imaju, uverene da će na taj način sebi obezbediti sreću i blagostanje. Otrežnjenje bi obično dolazilo kada je već kasno.
Kratki pogovor sadrži priču o slučaju od pre nekoliko godina, kada je izvesna Zorica iz Zemuna, predstavljajući se kao Vidovita Radenka i Baba Persida, od svojih lakovernih žrtva izvukla preko 400.000 evra. Nije sporno: dok je teških vremena i ljudskih nesigunosti, biće i vračara. One su poput parazita, sve ih je više što je beznađe oko nas jače. Đarmati uživa u njihovom demaskiranju i demistifikaciji, a to uživanje se prenosi i na čitaoca.
Autor:
Đorđe Bajić
Izvor: časopis Bukmarker, br. 43