U knjizi „
Pobedi u svakoj raspravi“ britansko-američki novinar i TV komentator
Mehdi Hasan odlučio je da svoje „tajne zanata“ stavi na papir i time čitaocu ponudi svojevrsni „šifrarnik“ lične sposobnosti da nadvlada sagovornike. Autor antičku i prošlovekovnu retoričku tradiciju (od Cicerona i Aristotela do Čerčila i Lutera Kinga) vešto spaja sa dometima savremenih političkih govornika i sopstvenim iskustvima dvodecenijske karijere. On podseća da rasprava nije tek retorička igra niti puka zabava, već suštinski deo demokratske kulture: argumenti nas približavaju istini, otvaraju um za nove ideje i pomažu u razrešavanju sukoba.
Koliko god činjenice morale da budu čvrste i precizne, Hasan naglašava da se u praksi, gotovo uvek, emocija pokazuje jačom od suve logike. To je jedan od razloga zašto političari koji znaju da „pogode u srce“ imaju prednost nad onima koji se oslanjaju isključivo na brojke i tabele.
Knjiga sadrži jasan pregled ključnih tehnika, svojevrsni vodič za svakog ko želi da postane vešt u argumentaciji. Neka od pravila su univerzalna i jednostavna: istražiti obe strane, poznavati svoju publiku, ispričati priču, pokazati emocije, pripremiti se temeljno i nikad ne improvizovati bez prethodne vežbe. Hasan detaljno objašnjava kako naneti efektan, pamtljiv udarac u raspravi, ili kako upotrebiti protivnikove ranije reči protiv njega samog.
Ipak, ova knjiga je posebna ne zbog pukog nabrajanja saveta, već zbog Hasanovog obrazlaganja zašto određene tehnike funkcionišu, kako ih uklapa u širi kontekst i kako tempira trenutak kad će ih primeniti. Njegove priče sa debata podsećaju na najzanimljivije poteze sportskog asa koji ume da preokrene tok meča.
Hasan ne beži od kontroverznih tema. Dok se
ad hominem napadi često smatraju logičkim greškama, on objašnjava da nasrtaj na protivnikovu hipokriziju ili konflikt interesa može da bude strateški efikasan jer podriva njegov kredibilitet. Pored toga, Hasan analizira i „prljave trikove“, poput metode kojom je Donald Tramp izgradio imidž nepobedivog u raspravama: zatrpavanje protivnika lavinom besmislica koje je u datom vremenu nemoguće sve pobiti.
Autor podseća da argumentacija ne postoji samo u parlamentima i na televiziji, već i za porodičnim stolom, na društvenim mrežama i u svakodnevnim razgovorima. Rasprava ne mora da znači svađu, već može biti konstruktivna razmena mišljenja koja vodi razumevanju i pronalaženju istine. Hasan naglašava da je važno ne samo ubediti već i slušati, jer sagovornik mora da se oseti saslušanim i poštovanim.
Pritom, autor često naglašava značaj dramaturgije: dobro tempirana pauza, siguran pogled, doza samopouzdanja ili smisao za humor mogu učiniti da publika ostane uz govornika i da argument bude upečatljiviji. U završnom delu knjige Hasan naglašava da ne postoje „rođeni govornici“. Naime, i najveći retoričari, poput Čerčila ili Lutera Kinga, godinama su radili na sebi, vežbali, isprobavali govor u užim krugovima pre nego što bi ga izveli pred milionima.
Stil pisanja podseća na razgovor uz kafu: brz, živopisan, prožet anegdotama iz Hasanove karijere i sa javne scene. Knjiga je istovremeno ozbiljan priručnik i zabavno štivo, što je čini pristupačnom širokoj publici – od studenata, profesora i političkih aktivista do onih koji jednostavno žele da se bolje izražavaju i brane svoje stavove.
„Pobedi u svakoj raspravi“ je knjiga koja prevazilazi okvir debate kao discipline i ulazi u srž društvenog dijaloga. Hasan uverljivo pokazuje da umeće rasprave nije privilegija političkih profesionalaca, već alat koji svako može i treba da razvija. Knjiga nas uči kako da činjenice predstavimo na pravi način, pobudimo emocije i osnažimo sopstvenu poziciju bez straha od sukoba.
Autor: Domagoj Petrović