
Dirljiv, zabavan i izazovan, roman „
Ubilački potencijal“
Hane Dič je izuzetno snažna priča u kojoj će svi ljubitelji neo-noara uživati.
U vremenima kada se psihološki trileri sve češće pretvaraju u mehaničke vežbe opštih žanrovskih mesta, debitantski roman „Ubilački potencijal“ američke autorke Hane Dič izdvaja se kao delo koje uspeva da u isti mah uznemiri, zaintrigira i zadrži pažnju, a sve to ne kroz puko gomilanje obrta, već kroz pažljivo vođenu karakterizaciju likova i preciznu društvenu vivisekciju. Ovaj književni debi donosi priču o bekstvu i putovanju kroz Ameriku, ali istovremeno i priču o slomljenim iluzijama, klasnom besu, ženskoj solidarnosti i potrazi za nežnošću i ljubavlju.
Glavna junakinja i naratorka Ivi Gordon bivša je uzorna učenica, stipendistkinja i diplomac elitnog univerziteta, sada mlada žena u dužničkom ropstvu (ah, taj kapitalizam!), koja drži privatne časove deci bogataških porodica u Los Anđelesu ne bi li opstala u gradu u kome morate biti uspešni ili ste ništa. Ivi je prinuđena da radi kako bi preživela, i to posao koji ne voli. Radnja se zahuktava u trenutku kada Ivi dolazi na čas kod svoje klijentkinje, sedamnaestogodišnjakinje Selene, i u raskošnoj vili Viktorovih pronalazi devojčine roditelje brutalno ubijene, dok se u pozadini čuju pozivi u pomoć nepoznate žene zaključane i zavezane u ostavi ispod stepeništa. Ivi je u šoku, ali ipak odlučuje da pomogne. Ali kako to već biva, nijedno dobro delo ne može da prođe bez kazne.
Ivi i Džej, žena koju je spasla, ubrzo bivaju optužene za ubistvo Viktorovih. One postaju medijska senzacija i najtraženije osobe u zemlji, i jedino mogu da pokušaju da pobegnu iz tog haosa. Kreću na put preko Amerike, a tokom puta Ivi pokušava da shvati šta se tog kobnog dana zapravo dogodilo u kući Viktorovih. Ko je Džej? Koja je njena uloga u ubistvima? Da li je i ona žrtva, ili poseduje mračnu srtanu? Tokom putovanja odnos između dve junakinje se postepeno razvija – i upravo u tome leži najveća vrednost ovog romana. Dič ne piše samo napeti triler o ženama u bekstvu, već koristi žanrovsku formulu da bi preispitala granice između stvarnog i projektovanog identiteta, između medijske konstrukcije i unutrašnje stvarnosti, između moralne odgovornosti i čiste, očajničke potrebe da se pronađe ljubav i smisao u neprijateljskom svetu.
Psihološka iznijansiranost likova
Važno je istaći i da „Ubilački potencijal“ nije roman koji se oslanja isključivo na zaplet. On jeste napet, s preokretima koji su pažljivo raspoređeni i funkcionalni, ali njegova snaga leži u atmosferi i psihološkoj nijansiranosti likova. Džej, iako uglavnom ćutljiva, veoma je upečatljiva: istovremeno nežna i zastrašujuća, ranjena i opasna. Odnos između nje i Ivi sadrži elemente nežnosti, savezništva i ljubavne privlačnosti, ali je sve to podriveno narastajućom sumnjom – što romanu daje dodatnu slojevitost i nepredvidivost. Ivin glas – ispovedan, ironičan, povremeno besan, ali uvek lucidno samosvestan – oblikuje i boji narativ. Njena razmišljanja o najrazličitijim temama napisana su s preciznošću, oštrinom i emotivnom tačnošću. Autorka vešto koristi sopstvena profesionalna iskustva – kao tutorke i novinarke – da bi oživela lik žene uhvaćene u raskoraku između želja i mogućnosti, onoga što jeste i onoga kako je drugi vide i doživljavaju. Ivin pogled na svet je pogled nekoga ko je predugo slušao obećanja o „američkom snu“ i ko konačno shvata da ta obećanja važe samo za privilegovanu manjinu, dok su ostali unapred označeni za propast.
Autorkin stil je precizan, često sarkastičan, ali nikad hladan. Dič uspeva da stvori ritam koji odgovara tematici romana: haotičan, ali ne dezorijentisan; emotivan, ali ne patetičan.
U formalnom smislu, roman kombinuje elemente noara, romana potere, ljubavne priče i društvenog komentara. Referenca na film Ridlija Skota „
Telma i Luiz“, koja se često ističe u kritikama, nije nimalo neumesna, ali „Ubilački potencijal“ ima svoje specifičnosti i mene je, ako ćemo već porediti, više podsetio na kultni francuski film „
Kresni me“ iz 2000. godine, u kojem su ključne uloge odigrale Karen Bah i Rafaela Anderson – samo bez eksplicitnosti koje karakterišu francuski film u režiji Viržini Depent i Korali Trin Ti. U vremenu kada književnost često pristaje na kompromise žanra i publike, Hana Dič donosi delo koje uspeva da ostane verno i podređeno unutrašnjem iskustvu svojih likova a da pritom ponudi dovoljno snažan i promišljen triler zaplet.
Autor:
Đorđe Bajić
Izvor: časopis Bukmarker, br. 56